Sretna Nova godina... ali koja?

Svi smo si iz naših privatnih niša čestitali "Novu 2026." koja je došla po poretku stvari u gregorijanskom kalendaru. No kao u netom okončanoj svepopularnoj seriji Stranger Things, čini se da u Hrvatskoj postoji i naopaki svijet s prostorno-vremenskom crvotočinom kroz koju kolektivno, htjeli-ne htjeli, prolazimo do uvijek istih punktova prošlosti: Četresprve i Četrespete.

U tom ovdašnjem paralelnom prostoru vrijeme ne teče linearno, a društvena i politička stvarnost odvijaju se uvijek u nekoliko istih neapsolviranih godina, nikad u onoj koja jest.

Takozvana 2025. godina

Takva je u Hrvatskoj bila i takozvana 2025. godina, a sudeći prema događajima s njenog kraja, vjerojatno će takvom biti i 2026. godina.

Jedan koncert, znate koji, ni po čemu običan, bio je događaj zbog kojeg se prošla godina računala p.H (prije Hipodroma) i n.H (nakon Hipodroma). Konac godine, s još jednim manjim koncertom istog izvođača, baš kao svršetak sezone bilo kojeg serijala, ostavlja priču nedovršenom i otvorenom za nastavak pseudopovijesne sage. Posve je jasno da ova godina od prvog dana, bez odlaganja, donosi novu sezonu napetosti. Kao u Stranger Things, portal između stvarnog i naopakog svijeta je otvoren, njime akteri prolaze amo-tamo, traju bitke 'dobra' i 'zla' u kojima, za razliku od serije, crno-bijele (crno-crvene?) karakterizacije ovise isključivo o ideološkoj poziciji hipnotizirane publike.

No svaka serija kad-tad dođe kraju - čak će i Umorstva u Midsomeru završiti jednoga dana - ali ovoj našoj ne sluti se kraj. Puna je duhova prošlosti, ponavljajućih bitaka i sukoba potkapacitiranih likova uvjerenih da imaju nadnaravne političke i društvene moći.

Uvijek iste godine

U ovdašnjoj fikcionalnoj stvarnosti neka magijska sila svake godine vrati brojčanik unatrag. Ili kao u tipskoj filmskoj sceni, vjetar uskovitla listove kalendara i odvrti ih unatrag sve do neke sudbonosne godine, kakvih u asortimanu domaće povijesti ne manjka. Događaji od prije osamdesetak godina ovdje su dnevnopolitičke teme.

Ukuca li se u internetske tražilice 'ustaše i partizani' - može i obrnuto - otvorit će se cijela lepeza 'friških' vijesti iz prošle, pretprošle i prošlih godina. Vijesti o aktualnim raspravama, čak i saborskim, oko ustaških i partizanskih pozdrava i simbola, oko toga koja je od tih vojski bila 'prava hrvatska' a koja 'izdajnička' i tko koju danas baštini. To nisu valorizacije i odmjerene interpretacije, nego ostrašćene svađe.

Je li 2026. ili 1. n. H.

Te su svađe prošle godine otišle dalje no ikad dosad. Jedva da je bilo teme u javnom prostoru, a da na tom tragu nije bila ideologizirana, historizirana i histerizirana. Mnogi koji su u poziciji s koje se može odlučiti ili barem reći nešto o općem dobru i prosperitetu, o sadašnjosti i budućnosti, kada dobiju u ruke mikrofon i megafon, govornicu i pozornicu, nanovo krenu unatrag prebrojavati žrtve starih logora i stratišta, nabrajati zločine ovih i onih te mudrovati o tome je li kontroverzni pozdrav iz '41 ili '91 ili iz opere. Taj pozdrav je prošle godine i u parlament ušao na mala vrata, a predsjednik Sabora ne uspijeva i ne trudi se ispratiti ga ni na velika. I prvo Saborsko Aktualno prijepodne u rujnu n. H. , jedno od najdužih ikad, prštalo je svađama oko aktualnosti iz povijesti, kao da je Drugi svjetski rat upravo počeo ili završio.

Očito je da i ove godine (1. n. H.) neće uzmanjkati napora da se vratimo u Četresprvu i Četrespetu.